0:00 / 0:00
Radio Komarac
Pesme o dedi: Priče i pesme pred spavanje
Posveta Milovanu Danojliću iz Male biblioteke
Mala biblioteka pred spavanje
Za vile i čarobnjake
365 priča iz Biblije: Priča o postanju
365 priča iz Biblije: Izgubljeni raj
Radio Komarac
365 priča iz Biblije: Vavilonska kula
365 priča iz Biblije: Priča o Mojsiju
Radio Komarac
365 priča iz Biblije: David ubija Golijata
365 priča iz Biblije: Silni Samson
Radio Komarac
Pesme Male biblioteke: Kako mama kuva (Goran Novakov)
Pesme Male biblioteke: Puž (Milovan Danojlić)
0:00 / 0:00
Radio Komarac
Pesme o dedi: Priče i pesme pred spavanje
Posveta Milovanu Danojliću iz Male biblioteke
Mala biblioteka pred spavanje
Za vile i čarobnjake
365 priča iz Biblije: Priča o postanju
365 priča iz Biblije: Izgubljeni raj
Radio Komarac
365 priča iz Biblije: Vavilonska kula
365 priča iz Biblije: Priča o Mojsiju
Radio Komarac
365 priča iz Biblije: David ubija Golijata
365 priča iz Biblije: Silni Samson
Radio Komarac
Pesme Male biblioteke: Kako mama kuva (Goran Novakov)
Pesme Male biblioteke: Puž (Milovan Danojlić)
0:00 / 0:00
Išli smo u Afriku

Janko Veselinović

Janko Veselinović (Salaš Crnobarski, 13. maj 1862 - Glogovac, Mačva 26. jun 1905) bio je srpski književnik.

Za dve decenije književnog stvaralaštva objavio je 127 pripovedaka, dva romana, dva započeta romana i dva pozorišna dela.

Porodica Veselinović je u Mačvu doselila iz Hercegovine u 18. veku. Nastanila se u tadašnjem Aginom Salašu, koji danas nosi ime Salaš Crnobarski, nedaleko od Bogatića. Jankov otac Miloš Veselinović rođen je 1837. godine i za razliku od svog dede i oca nije postao ratar, nego sveštenik. Oženio je Jelisavetu Popović, ćerku sveštenika iz Badovinaca. Imali su šestoro dece. Janko je bio prvo dete.

Janko je završio osnovnu školu u selu Glogovcu. Iako vrlo nestašan, bio je i odličan đak. Voleo je muziku i knjige, i pevao je u crkvi. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju u Šapcu. Maturirao je 1878. godine kao najbolji đak. Otac je želeo da Janko nastavi njegov poziv, te je upisao bogosloviju u Beogradu. Janko je napustio bogosloviju za učiteljsku školu koju takođe nije završio. Počeo je da radi u pozorištu.

1880. godine dodeljena mu je učiteljska služba u selu Svileuva kod Koceljeva. Tu je počeo da piše svoja prva dela. Iako reči nisu dolazile lako, upornost i predanost su mu se isplatili.

Vaselinović se često selio između Beograda, Beča, Šapca i Mačve. Vaskada je bio veliki boem, voleo je provoditi vreme po kafanama. Učestvovao je u kratkom Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine.

Pisao je za pozorište, i glumio u predstavama „Podvala“, „Đida“ i „Devojačka kletva“. Sa Branislavom Nušićem napisao je veselu igru „Čučuk Stana“. U pozorištu su igrane Veselinovićeve predstave „Jadac“, „Kod vračare“, „Hajduk Stanko“, „Deoba“, „Momče“, „Dukat na glavu“ i „Kumova kletva“.

Najpoznatije Veselinovićevo delo je roman „Hajduk Stanko", objavljen 1896. godine. U njemu Veselinović opisuje Prvi srpski ustanak u Mačvi. Veselinović oslikava ponositost i neukrotivost srpskog junaka u teškoj borbi protiv Turaka, kao i život tokom ustanka. Roman je naišao na odličan odziv ali postaje posebno slavan posle Drugog svetskog rata. „Hajduk Stanko“ je doživeo stotine izdanja i brojne prevode.

Janko Veselinović je preminuo od tuberkouloze juna 1905., sa tek navršene 43 godine.